subota, 05.12.2009.
Deliver me
 Melissa Forman Zašto su jebene čarolije tako rijetke? Zašto ne mogu negdje naručiti paket čarolija, paket magnolija, paket jebeno nečeg što bi došlo kad mi je teško i inspiriralo me. Teško mi je to nešto stalno tražiti po svijetu,po netu, tražiti po izlozima, bircevima, ovome, onome....teško mi je. Umorim se. Ponekad mi treba da mi padne s neba samo od sebe, a da ga ja uopće ne očekujem. Ali, ne. To se događa samo jednom u sto godina, je li tako? Otprilike nešto kao kad skidaš s Rapidsharea a nemaš premium account. Žao nam je. Dosegnuli ste svoj limit čarolije za sljedeće 4 godine, žao nam je. Pričekajte 4 godine ili kupite...što, što, što da kupim? Gdje se prodaje taj premium account? Ne da mi se više tražiti. Dosegla sam limit traženja.Hoću da na mene padaju zvijezde, hoću da me šamaraju pozitivno čudne situacije, hoću da mi iz deterdženta za suđe iskaču strip junaci, hoću da iz zgrada kraj kojih prolazim rastu brda na kojima su bazeni. Hoću nešto. Ovako, bila sam sigurna da sam dobro napravila sve kalkulacije. Svi izračuni su bili točni. Sve su koordinate odgovarale. Bila sam sigurna da sam dobro odabrala sve sastojke i....nije se dogodilo ništa. Ne funkcionira. Ne ide to tako kad ja želim, na komandu. A-a. Umjesto toga, ideje su mi presušile, bočica laka mi je presušila, događaji se ponavljaju, tekstovi se više ne daju iscijediti. A drugi ljudi...imam osjećaj da se svi sudaramo dok pužemo po podu i pokušavamo pronaći pokoju mrvicu inspiracije. Pa onda okidamo na tuđe drame, gutamo tuđu poeziju i hvatamo se za tuđe čarolije. Čak i one jeftine, ako je potrebno. Ništa nije previše jeftino kad nema dobre čarolije. Ne sviđa mi se to. |
